The Hobbit (sh. Hobit) ili There and Back Again (sh. Tamo i nazad) je fantastični roman za djecu J. R. R. Tolkiena objavljen 1937. godine. Radnja je smještena u fiktivni univerzum tzv. Srednje zemlje i u njemu se opisuju dogodovštine hobita po imenu Bilbo Baggins koji grupi Patuljaka pomaže pronaći skriveno blago. The Hobbit je doživio veliki uspjeh, te je Tolkien 1954. objavio mnogo opsežniji nastavak u obliku trilogije Gospodar prstenova.
Glavni lik u priči je Bilbo Bagins. On je hobit, koji sretno živi u svojoj kući Beg End. Međutim, jednog dana mu dolazi stari čarobnjak Gandalf i nagovara Bilboa da krene sa njim u avanturu. Naime, Gandalf je sa sobom doveo i trinaest patuljaka koji žele da se domognu blaga od zmaja zvanog Smug dok će im Bilbo biti taj koji će to uraditi. Oni će proći kroz mnoge avanture, posjetit će Rivendel (Rivendell) glavni grad vilenjaka a Bilbo će pronaći i prsten moći. Bilbo će razgovarati sa zmajem i otkriti da mu je slaba tačka srce, što će kasnije jedan strijelac iskoristiti da ga ubije. Nakon toga udruženi patuljci, ljudi i vilenjaci boriti će se protiv goblina, a nakon pobijede Bilbo se vraća u svoj rodni Hobiton.
DŽ.R.R. Tolkin, profesor na Oksford Univerzitetu, je tvrdio da je priču počeo tako što je slučajno, na jedan prazan list papira, ispisao prvu rečenicu knjige (U rupi u zemlji živio je hobit), dok je ispravljao studentske radove. kada je počeo, nije mislio da če to biti dio jedne veče priče i čitave mitologije na kojoj je radio (Silmarilion).
Međutim, dok je pisanje napredovalo Tolkin je odlučio da događaji ispričani u Hobitu mogu priradati istom univerzumu kao i Silmarilion, pa je predstavio ili samo spomenuo neke od likova i mjesta koja su zastupljena u njegovoj mitologiji, posebno Elrond, Gil-galad, i Gondolin. Hobit je tada dobio zadatak da bude i uvod u Srednju Zemlju i da bude most između dobađaja koji su se dogodili prije i poslije onih u Gospodaru prstenova (Prstenova družina, Dvije Kule, Povratak kralja) i Silmarilionu.
Neki su predlagali da se Hobit može okarakterisati kao roman razvitka jer u njemu Bilbo odrasta od, u početku, umjetnog, ne efektnoe osobe uskih svaćanja u pokretnu, hrabru osobu na koju su se drugi mogli uzdati. Ovaj razvoj lika je poređen sa teorijama Josepha Campbella o mitovima, i konkretno, avanturama epskog junaka. Ali, Tolkin lično, vjerovatno, nije namjeravao da se njegovo djelo tako gleda. U predgovoru Gospodara prstenova on piše,:’ Meni se nikada nije sviđala alegorija u bilo kojim svojim manifestacijama, i tako je uvijek bilo od kako sam postao stariji i bio u mogućnosti da primijetim njenu prisutnost’. On je ,također, tvrdio da Gospodar prstenova nije alegorija, i prema tome može se zaključiti da nije ni Hobit. Gledanje na Bilboa kao umjetnog i ne efektnog lika izgleda grubo, jer po Tolkinu, on predstavlja tipičnog pripadnika hobitske rase.
Iako je bajka, knjiga je kompleksna i profinjena: ima mnoga imena i riječi izvedene iz norveške mitologije, a centralne elemente radnje iz epa o Beowulfu, koristi anglo-saksonske rune, informacije o kalendaru i mjesečevim mjenama, detaljne geografske opise koji omogućuju pravljenje karte. Prije kraja, priča dobija epske proporcije.
